Ljekovito bilje – Češnjak

Ljekovito bilje

Potreba da vam pišem o ljekovitom bilju i njegovim aktivnim komponentama dolazi iz toga da vam želim približiti koliko je jednostavno doći do rješenja kad su u pitanju manji zdravstveni problemi i kako nam različito bilje ili plodovi mogu pomoći ukoliko bismo ih samo uvrstili u redovitu konzumaciju. Uvrštavanje npr. Češnjaka u svakodnevnu prehranu pomoći će našem organizmu u saniranju bakterija i vraćanju optimalne Ph vrijednosti.

Češnjak

Češnjak ili bijeli luk začinska je biljka iz porodice Alliceae. Srodna je luku, vlascu i poriluku. Smatra se da potječe iz srednje Azije, a od pamtivijeka se upotrebljava u kulinarstvu i medicini. Bio je poznat već i Egipćanima, Grcima i Rimljanima. Smatra se da su češnjak prvi počeli uzgajati Egipćani te je odigrao važnu ulogu u njihovoj kulturi. Smatrali su ga svetom biljkom te je često pronalažen u grobnicama Faraona. Hipokrat “otac medicine“ preporučivao je češnjak u prehrani.

Češnjak (bijeli luk) je možda i prva biljka na svijetu koja je službeno proglašena ljekovitom. Bilo je to prije više od 5000 godina. Češnjak ima visoku nutritivnu vrijednost. Češnjak sadrži: vodu, bjelančevine, masti, ugljikohidrate, vlakna, minerale(natrij, kalij, magnezij, kalcij, fosfor, sumpor i željezo). Glavni vitamini koje češnjak sadrži su: karoten, vitamin E, vitamin B1, B2, B3, i vitamin C. Glavnu zdravstvenu vrijednost daje mu biljni antibiotik ALICIN.

Jako poznat još od starog Egipta tek se nedavno češnjak počeo istraživati i sa znanstvenog stajališta. U protekla dva desetljeća objavljeno je nekoliko tisuća zdravstvenih i stručnih radova u čast ove jedinstvene biljke.

Postoje 4 glavna područja istraživanja koja izučavaju djelovanje češnjaka na očuvanje cjelokupnog zdravlja organizma.

-istraživanje antimikrobnog i antibakterijskog djelovanja češnjaka

-istraživanje djelovanja češnjaka na krvožilni sustav-istraživanje antioksidacijskog efekta

-istraživanje djelovanja češnjaka na prevenciju nastanka karcinoma.

Prirodni antimikrobni spojevi intenzivno se istražuju kao potencijalno rješenje mikrobioloških problema s koji se susreće moderna medicina i fitoterapija. Izvješća o ciljanoj upotrebi češnjaka kao antimikrobnog agensa sežu do Louisa Pasteura , a u prvom svjetskom ratu ekstrakti češnjaka primjenjivali su se kao antibakterijska i antiseptička sredstva. Tijekom godina objavljena su i brojna istraživanja povezana s antimikrobnim djelovanjem češnjaka. Utvrđeno je da Alicin u svojem čistom obliku pokazuje antimikrobna i antibakterijska djelovanja protiv širokog spektra gram-negativnih i gram-pozitivnih bakterija uključujući enterotoksične sojeve E.coli .

Alicin posjeduje i protugljivično djelovanje (istraživanja provedena na Candida albicans) antiparazitsko djelovanje protiv crijevnih parazita (Entamobea histolytica i Girdia Lamblia). Tijekom 1940-ih provedeno je ispitivanje na više sumpornih spojeva iz češnjaka na antimikrobno djelovanje. Ni dialil-disulfidi (DADS) koji nastaju razgradnjom alicina ni Dialil-polisulfani ne pokazuju značajno antimikrobno djelovanje ako se ne primjenjuju u visokim dozama.

Koch I Lawson odredili su u svojem istraživanju minimalnu koncentraciju ovih spojeva koja je potrebna za inhibiranje rasta bakterija E:coli i Staphylococus aureus. Različiti pripravci češnjaka pokazali su širok spektar antibakterijskog djelovanja kod gram pozitivnih i gram negativnih bakterija kao što su: E.coli, Salmonella, Streptococcus, Klapsiella, Proteus, Clostridium… Uspoređivano je djelovanje alicina i antibiotika u liječenju bakterija. Različiti sojevi bakterija koji su razvili otpornost na antibiotike u istraživanjima su pokazali osjetljivost na alicin. Primjer je vrsta zlatnog stafilokoka MRSA, koja pokazuje otpornost na penicilin i razne druge antibiotike. Pokazalo se da Alicin učinkovito inhibira ovu bakteriju koja je ujedno i glavni krivac za mnoge bolničke infekcije. Istraživanja provedena na ljudskom crijevnom parazitu Entomoeba h. Ukazuje na njegovu veliku osjetljivost na alicin. Na srce i krvožilni sustav češnjak djeluje pozitivno jer sadrži dialil-sulfid koji je dobar za srce i cirkulaciju, snižava loš kolesterol te sprječava moždani udar. Poznato je da folna kiselina iz češnjaka štiti kardiovaskularni sustav. Antioksidativna svojstva češnjaka štite od kardiovaskularnih bolesti inhibicijom oksidacije lošeg kolesterola koji bi se inače nakupljao u stjenkama krvnih žila.

Neka istraživanja pokazuju kako češnjak djeluje na spuštanje krvnog tlaka i kolesterola slično kao i lijekovi ali bez štetnih nuspojava. Najznačajniji učinak češnjaka je onaj antioksidacijski koji, smatra se, kao posljedicom rezultira antitumorskim djelovanjem. Upravo zato, razna istraživanja temelje se na ispitivanjima citotoksičnosti i antioksidativnim svojstvima češnjaka. Zahvaljujući sumpornim spojevima češnjak ima antioksidativno djelovanje kao i sposobnost apoptoze. Upravo ta se svojstva smatraju najznačajnija u borbi protiv tumorskih stanica. Češnjak djeluje protiv raznih karcinoma uključujući karcinom dojke, maternice, prostate, a najznačajniji je kod karcinoma probavnog sustava.

Češnjak može smanjiti stanicu raka jer sadrži dially disulfid koji je 100 puta učinkovitiji od ostalih antibiotika u smanjivanju probavnih tegoba uzrokovanih bakterijama.

Fiziološki učinak sumpornih spojeva (Češnjaka )

Izbjegavanje imunosnog odgovora (alicin), upale uzrokovane tumorom(DADS , Alicin ), metastaziranje (DATS ; DADS ; SAMC ; SAS ), poremećaj staničnog metabolizma (DADS ; DATS). Kako bi se obranio od slobodnih radikala organizam posjeduje obrambene mehanizme kojima se bori. Antioksidansom se smatra spoj koji je prisutan u maloj koncentraciji u odnosu na spoj koji se oksidira , znatno odgađa ili sprječava oksidaciju te tvari. Nekoliko je načina na koji antioksidansi djeluju. Ponekad sprječavaju nastanak samih slobodnih radikala a ponekad ih samo uklanjaju. Ekstrakti češnjaka ne djeluju inhibitorno na rast normalnih staničnih linija i pokazuju visok antioksidativni učinak.

Alicin je fiziološki aktivna molekula s mnogim potencijalnim blagodatima za ljudsko zdravlje. Sposobnost interakcije alicina s tiolnim skupinama izravno je povezana s njegovim antimikrobnim potencijalom te pokazuje antibakterijsko, antifugalno, antiviralno i antiparazitno djelovanje. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se produbila znanja i o drugim ključnim aspektima, poput parametara kvalitete, toksičnosti, čistoće, podrijetla, bioraspoloživosti itd.

Nestabilnost alicina jedan je od aspekata koji je najviše ograničio napredak kliničkih istraživanja. Kako se alicin počinje raspadati od trenutka nastanka najbolje je češnjak jesti sirov i sitno isjeckan što omogućuje dobro iskorištavanje tog ljekovitog spoja.

3-4 režnja češnjaka na dan je sasvim dovoljan unos ( što sitnije isjeckan veća je koncentracija alicina).

Za detoksikaciju organizma potrebno je zgnječiti 1-2 režnja češnjaka u toploj vodi i piti 2x dnevno.

Protiv astme -prokuhati 3 češnja u čaši mlijeka i popiti 1x dnevno.

Koliko god čudesan bio ipak nije za svakoga. Trebali bi ga izbjegavati osobe koje uzimaju lijekove za razrjeđivanje krvi jer češnjak pomaže zgrušavanje. Ne bi se smjele uzimati nekoliko tjedana prije nekih operacija.

Danijela Vlašić